Nakon Kvatrića i vaših pohvala za prikaz tog meni najdražeg zagrebačkog placa, na kojima vam se još jednom zahvaljujem. Odlučio sam se za Branimirac. Ovo mi nije lako jer je u jednu ruku intimno, a u drugu žalosno. Intimno, jer kao da vas upravo uvodim u svoju špajzu, na svoju terasu. Ovo je plac u mom najbližem susjedstvu. Na njemu sam učio svoje prve gastronomske korake, na njemu sam prohodao ili bolje parafrazirati Husa i kazati po njemu sam puzao da bih danas po Kvatriću hodao. Žalosno, jer danas je Branimirac pacijent na palijativnoj skrbi. Umirući plac.
Jedan po jedan, napuštaju ga prodavači i prelaze na Kvatrić ili Dolac, napuštamo ga mi kupci jer je izbor robe sve manji, sve je više nakupaca i preprodavača, sve manje seljaka, proizvođača. Preko polovice tržnice su zauzeli neki čudni štandovi s robom sumnjive kvalitete koja ne spada na placeve, od umjetnog cvijeća, pet shopa, sve za 10,12,14 itd, sumnjivih kafića, švercera cigareta, muških i ženskih gaća.
Tamo gdje su nekada ljeti stajale tone lubenica, paprika i dinji sada su oni čudni kiosk štandovi koji prodaju od najjeftinijih keksa do detergenata iste kvalitete, bombica Mirogojčeka i smrdljivih rakijetina za veliku populaciju beskućnika-alkoholičara koji su svoj ljetni kamp i ove godine podigli na Krešimircu.
Užas... |
Prošli smo polovicu tržnice no hranu još nismo ugledali. Dolazimo do ribarnice.
Ribarnica |
Jedan od tri štanda koji se mora posebno izdvojiti jer na njemu prodaje gđa Ankica. Najbolji paradajz koji možete kupiti u Zagrebu. Starinske sorte i najsuhlji domaći šljivari od kojih miriše cijeli stan. Nađe se i duguljastih patlidžana, vrhunskih paprika, blitve, rikole, krasa, novozelandskog špinata i koječega drugog.
gđa Ankica... |
Ljerka iz okolice Zeline ima na ponudi zadivljujući izbor povrća. Zaista ga se isplati probati.
Senad Hujić |
Senadove eko hokkaidice |