Langedoški ili okcitanski tj. galski način pripreme confita malo se razlikuje od ostatka Francuske. Regija Languedoc na jugu Francuske sa svojim središtem Toulouseom poznata je po uzgoju gusaka. Imaju i svoju autohtonu pasminu, tulušku gusku nastalu dugogodišnjom selekcijom iz francuske domaće guske. To je izrazito krupna i troma guska s naročito izraženim stražnjim dijelom tijela. Mužjaci su teški od 9 do 12 kg, a ženke 7 do 9 kg. Pojedini primjerci mogu težiti više od 15 kg.
Uzgajaja se u dva tipa; s izraženim podbratkom i velikom masnom loptom između nogu i bez. Smatra se najboljom pasminom za proizvodnju jetre koja u šopanih primjeraka može težiti oko 1 kg. Kod šopanih gusaka sporedan proizvod je mast koja se u trbušnoj šupljini može nataložiti u ploče težine od 2 do 3 kg po primjerku. Križanci tuluške i naše domaće guske su vrlo česti kod nas.
Fotografija preuzeta iz francuskog udžbenika o uzgoju gusaka |
Razlika između klasičnog francuskog confita i ovog je minimalna. U klasičnom obično se preferira confit od patke i to samo od bataka i zabataka dok se kod guske upotrebljavaju i prsa. U klasičnom, pačje noge se konfitiraju s kostima dok je u ovoj varijanti dopušteno kosti odstraniti iz praktičnog razloga, zbog veličine. Dimljenje guske je uobičajeno u židovskoj gastronomiji i tako obrađeno meso služi za pripremu čuvenog šoleta.
Prsa i noge su odvojene od trupa i kod velikih primjeraka poput ovog iz batka i zabatka odstranjene su kosti dok su kod manjih primjeraka ostavljene.
Obrađene komade mesa natrljamo sitno kosanim lukom kozjakom, češnjakom i provansalskim travama koje smo natopili u konjak. Ovisno o tome koliko smo gusku nasolili prije dimljenja po potrebi je dosolimo. Ovako pripremljene komade ostavimo otvorene u hladnjaku 48 sati da lagano dehidriraju i da začini potpuno prodru. Nakon odležavanja meso zbijeno posložimo u posudu i dodamo toliko guščje masti da ga prekrije najmanje pola centimetra. Velike batke i zabatke koje smo odkostili zavežemo kuharskim koncem u roladu. Posudu s mesom stavimo u pećnicu na 80 C 3,5 do 4,5 sati.
Gotove komade guske poslažemo u patent staklenku s hermetičkim zatvaračem. Toplu, tekuću mast procijedimo groz gustu krpu ili više slojeva gaze i zagrijemo do vrenja. Lagano je kuhamo dok potpuno ne dehidrira. Dok god ima vode mast će ključati. Kad voda ispari mast prestaje ključati i pjeni se, a pjena koja je ustvari posljednji ostatak bjelančevina polako postaje smeđe boje (Maillardova reakcija) i pada na dno. Sada mast ponovo procijedimo kako bi odstranili smeđi talog i s vrućom masti zalijemo komade mesa u staklenki. Gotovi confit pustimo da se vrlo polako hladi sve dok se mast sama ne počne zgrušavati i postajati neprozirna. Staklenke povremeno protresemo kako bi izbjegli stvaranje zračnih džepova. Tek tada staklenku odložimo na hladno. Gotovi confit teba odležati najmanje dvadesetak dana prije upotrebe.
Kada se ohladi i stisne, mast postaje kruta i neprozirna |
Kada želimo izvaditi komade mesa kako bi ih pripremili, staklenku stavimo u toplu vodu da mast postane tekuća, meso izvadimo i kratko, najviše 2-3 minute popržimo na tavi, kožom prema dolje kako bi dobila lijepu boju. Tavu poklopimo i pričekamo još desetak minuta da se meso zagrije.
Za ovaj put odlučio sam confit poslužiti na umaku od blagvi s heljdinim žgancima.